Puknute aneurizme: šta su, kako ih lečiti

Aneurizme su proširenja cerebralne arterije, koja, ako puknu, mogu dovesti do subarahnoidalnog krvarenja. Manifestuju se jakom glavoboljom, često sa nuhalnim zračenjem

Postoje dve opcije lečenja: neurohirurški i endovaskularni tretman.

Šta su rupture aneurizme?

Aneurizma je proširenje cerebralne arterije. Veličina može varirati od nekoliko milimetara do lezija, nazvanih „divovi“, sa prečnikom većim od 2.5 cm.

Aneurizme mogu uticati na bilo koju cerebralnu arteriju, ali sa različitom učestalošću i ponekad različitim simptomima.

Aneurizme, pored svoje veličine i lokacije, mogu se podeliti u dve velike porodice: rupturirane aneurizme i aneurizme bez rupture.

Puknute aneurizme su one koje uzrokuju subarahnoidalno krvarenje

Klinička slika pacijenta varira od obične glavobolje do kome.

Subarahnoidalno krvarenje, koje nastaje kao rezultat rupture aneurizme ili bilo koje malformacije u mozgu, sastoji se od izlivanja krvi u subarahnoidalne prostore. Mozak izgleda kao da je 'ofarban krvlju'.

Incidenca bolesti je 10 slučajeva na 100,000 ljudi sa mortalitetom ili ozbiljnim zdravstvenim stanjima u 60% slučajeva.

Ove brojke ukazuju na ozbiljnu, složenu bolest sa velikim porodičnim i društvenim uticajem.

Trećina pacijenata ne stigne u bolnicu zbog iznenadne smrti.

Stoga je jasno da znanje kako protumačiti simptome i odmah pozvati 118 / 112 / 911 postaje ključno u patologiji u kojoj je vremenski faktor toliko važan.

Koji su uzroci rupture aneurizme?

Približno 4-5% populacije su nosioci aneurizme, ali samo mali broj njih će pokazati znake.

Aneurizma se često nalazi u bifurkaciji cerebralnih sudova, što je znak da je uzrok često embriološki.

Jednom formirana, njena prirodna istorija je promenljiva. Važni kofaktori su visok krvni pritisak, pušenje, višestruke aneurizme i bolesti vezivnog tkiva.

Koji su simptomi rupture aneurizme?

U slučaju rupture aneurizme sa krvarenjem, aneurizma postaje evidentna nakon krvarenja.

Najčešći simptom je jaka glavobolja često sa nuhalnim zračenjem; ova glavobolja je opisana kao iznenadna.

Često su udruženi konfuzija, fotofobija, poremećaji kranijalnih nerava (poremećaji pokretljivosti oka).

Ponekad postoji i intraparenhimski hematom sa posledičnim motoričkim smetnjama.

Koma je uobičajena.

Дијагноза

Дијагноза се поставља у Емергенци Роом где ЦТ снимак показује крварење.

Čim se postavi dijagnoza, donosi se odluka da se uradi ANGIOTAC (normalan CT skeniranje koji ističe cerebralne sudove i radi se sa kontrastnim sredstvom).

U sumnjivim slučajevima se radi cerebralna angiografija (lokalna anestezija u preponama, kateterizacija kroz femoralnu arteriju do intrakranijalnih sudova i ubrizgavanje kontrasta, čime se dobija potpuna dinamička vizualizacija cerebralnog toka).

Третмани

Operativne jedinice uključene u lečenje pacijenata sa neurovaskularnom patologijom su obično:

  • Неурохирургија
  • Строке Унит
  • Интервентна неурорадиологија
  • Neurohinoplastika
  • Неуропсихологија
  • Инновационние

Ako je multidisciplinarni tim dao indikaciju za lečenje, postoje dve mogućnosti:

  • Mikrohirurški tretman
  • Endovaskularni tretman

Endovaskularno lečenje nije alternativa mikrohirurgiji, već pravi izbor intervencije.

Neke aneurizme imaju indikaciju za operaciju, druge za endovaskularno lečenje.

Na timu je da proceni tretman izbora u svakom slučaju.

Микрохируршки третман се састоји од искључивања врећице анеуризме постављањем једне или више „штипаљки“ (малих иглица) на нивоу огрлица од малформације.

Izvodi se uz pomoć najsavremenije tehnologije:

  • Operativni mikroskop
  • Intraoperativna fluoroangiografija
  • Intraoperativno neurofiziološko praćenje
  • 3D endoskopija
  • Intraoperativni mikrodopler

Rizici su ograničeni, s obzirom na to da cerebralni sudovi počivaju na površini mozga, a ne unutra, te da mikrohirurška procedura stoga „radi“ na površini bez prolaska kroz moždano tkivo.

Upotreba „intraoperativnih monitora“ za motoričku i senzornu procenu pacijenta tokom lečenja je neophodna.

Endovaskularni tretman je normalna angiografska procedura koja se sastoji od dostizanja cerebralnih sudova kroz femoralnu arteriju i punjenja vrećice aneurizme malim titanijumskim filamentima ili postavljanja stentova (malih cilindara od savitljivih materijala) koji isključuju aneurizmu iz mozga.

Rizici se odnose na mogućnost prolaznih ili trajnih ishemijskih događaja (veći kod stentova nego kod kalemova) i na moguće rupture aneurizme intraproceduralno.

Прочитајте такође:

Cerebralno krvarenje, koji su sumnjivi simptomi? Neke informacije za običnog građanina

Анеуризма мозга: шта је то и како се лечи

Мождани удар, значај телемедицине у америчким јединицама за мождани удар: Истраживање Харвард Медицал Сцхоол о телестрокеу

Извор:

Хуманитас

можда ти се такође свиђа